U posljednjih nekoliko godina, mnogi psihoterapeuti koji su prakticirali budističku praksu pažljivosti kao dio svojih terapijskih alata. Na primjer, smanjenje stresa zasnovano na pažljivosti i kognitivna terapija utemeljena na pažnji (MBCT) koriste se za liječenje stanja kao što su ADHD, depresija, anksioznost i kronična bol. Rezultati su bili izuzetno ohrabrujući.
Ipak, upotreba pažljivosti kao terapije, kao i upotreba pažljivosti za smanjenje stresa na radnom mjestu, nije bez ometanja. Neki su budistički učitelji zabrinuti da se pažnja može zloupotrijebiti.
Spornost opreznosti
U budizmu je pažnja izravna svjesnost sadašnjeg trenutka cijelog tijela i uma. Ta svijest uključuje svijest o vlastitom tijelu, o senzacijama, o mentalnim stanjima i o svemu, unutar sebe i bez sebe. U kontekstu budizma, pažnja je jedan od osam "nabora" Osmostrukog puta, što je okvir svih budističkih praksi.
Ljudi ponekad koriste riječ "pažljivost" kao sinonim za "meditaciju", ali to nije sasvim točno. Postoje meditacije pažljivosti, ali pažnja je nešto što se može provoditi i kao svakodnevna aktivnost. Nisu sve budističke meditacije meditacije pažljivosti.
U kontekstu budističke prakse svi dijelovi Staze podržavaju i utječu na sve ostale dijelove Staze. Iz budističke perspektive, kada se pažnja prakticira izolirano od ostatka Puta, ono postaje nešto drugačije od budističke svjesnosti.
Neki učitelji budističke meditacije izrazili su zabrinutost da bi meditacija pažljivosti izolirana iz tradicionalnog konteksta puta Put mogla biti nepredvidljivija i možda opasna. Na primjer, odvaženi od ostalih dijelova Staze koji nas uče otpustiti pohlepu i gnjev te razvijati ljubavnu dobrotu, suosjećanje i empatiju, pažljivost bi mogla pojačati negativne kvalitete umjesto pozitivnih.
Prije nego što nastavimo dalje, budemo jasni da se teške epizode najvjerojatnije događaju nekome tko mnogo meditira, kao što su ljudi koji posjećuju meditacijska povlačenja u trajanju od nekoliko dana. Netko tko radi vježbe budnosti po deset do 20 minuta dnevno trebao bi biti u redu.
Mračna strana
Iako se meditacija plasira na Zapad kao tehnika smanjenja stresa, to nikada nije bila svrha istočnih duhovnih praksi. Od njegovih početaka u vedskoj tradiciji Indije, ljudi su meditirali kako bi shvatili uvid ili mudrost, a ne da se opuštaju. Duhovno-meditativno putovanje nije uvijek blaženo. Pretpostavljam da je većina nas s dugogodišnjim iskustvom u tradicionalnoj meditacijskoj praksi prošla kroz neka sirova i oštra iskustva s tim, ali to je dio duhovnog "procesa".
Povremeno će netko doživjeti meditaciju koja je uznemirujuća ili zastrašujuća, čak i noćna. Ljudi su se odlučili nazvati ove epizode "mračnom noći duše", posuđujući frazu iz kršćanskog mistika svetog Ivana od Križa. Mistiku, "mračna noć" nije nužno i loša. U stvari, to može biti ključni dio njegovog ili njenog duhovnog putovanja. Ali za nekoga ko meditira da se oslobodi stresa ili depresije, to bi moglo biti zaista štetno.
Stare prakse meditacije vrlo su snažne. Oni mogu duboko ući u nečiju psihu i pronaći tamna i ružna mjesta za koja nismo znali da su tamo. Ako se ne izvodi pravilno, meditacija također može potaknuti halucinacije koje obično nemaju nikakvu duhovnu vrijednost. Oni su samo sinaps vašeg mozga koji pogrešno prolazi. Ovi su efekti tisućama godina opisani u komentarima majstora za meditaciju, a poznati su iz davno uspostavljenih budističkih tradicija meditacije.
Ali pažljivost kao terapija je još uvijek prilično nova. Postoji zabrinutost što glib članci i skupi seminari koji potiču terapije za budnost ne pripremaju savjetnike i terapeute za sve moguće učinke meditacije. Također je slučaj da ima puno loše uvježbanih nastavnika meditacije vani koji daju zaista loše savjete. A ogroman broj ljudi uči meditirati iz knjiga, video zapisa i interneta, meditirajući potpuno samostalno.
Trebamo li biti zabrinuti?
Izbjegavanje stijena i grebena
Moj prvi učitelj u Zen-u imao je politiku odvraćanja od ljudi koji su se borili s psihološkim pitanjima od sudjelovanja u intenzivnim meditacijskim povlačenjima. Povremeno je savjetovao ljudima da provedu neko vrijeme na psihoterapiji, prije nego što su se bacili na full Zen trening. Mislim da je ovo bilo mudro.
Osobe s nedavnom, ekstremnom emocionalnom traumom mogu se kultivirati svijest o tijelu, osjetilima i mentalnim stanjima previše sirovo i preintenzivno.
Ako vas ne zanima duhovna praksa i meditirate iz razloga mentalnog zdravlja, održavanje svjesne svijesti za samo pet do deset minuta dnevno je korisno i sigurno za gotovo sve. Ako vam to ide dobro, možete ga gurnuti do 20 minuta dnevno. Ne gurajte dalje od toga ako vas ne vodi terapeut ili učitelj dharme.
Ako se iz duhovnih razloga bavite solo meditacijom, toplo preporučam povremeno se javiti učitelju dharme. Ne previše intenzivno vikend-povlačenje jednom ili dva puta godišnje s pravim, stalnim majstorom meditacije moglo bi biti samo stvar koja vas sprečava da padnete niz mistične zečje rupe. Događa se.
