Kao vrline, vjera, nada i ljubav odavno se slave. Neke kršćanske denominacije smatraju da su to tri teološke vrline svaka predstavljaju vrijednosti koje određuju odnos čovječanstva prema samom Bogu.
Uloga vjere, nade i ljubavi
Vjera, nada i ljubav raspravljaju se pojedinačno u nekoliko točaka Svetog pisma. U novozavjetnoj knjizi 1 Korinćanima apostol Pavao spominje tri vrline zajedno, a zatim nastavlja identificirati ljubav kao najvažniju od tri:
A sada se držite ove vjere, nade, ljubavi; ali najveća od njih je ljubav . (1. Korinćanima 13:13, NKJV)
Ovaj ključni stih dio je dužeg diskursa koji je Pavao poslao Korinćanima. Pavlovo prvo pismo Korinćanima imalo je za cilj uputiti i ispraviti mlade vjernike u Korintu koji su se borili sa stvarima razdornosti, nemorala, i nezrelosti.
Budući da ovaj stih veliča nadmoć ljubavi nad svim ostalim vrlinama, vrlo često je odabran, zajedno s drugim odlomcima iz okolnih stihova, uključen u moderne kršćanske vjenčane službe. Evo konteksta 1. Korinćanima 13:13 unutar okolnih stihova:
Ljubav je strpljiva, ljubav je draga. Ne zavidi, ne hvali se, nije ponosan. Ne obeshrabruje druge, nije samo traženje, nije lako ljutnje, ne vodi evidenciju o pogreškama. Ljubav ne uživa u zlo, ali raduje se istini. Uvijek štiti, uvijek se uzda, uvijek se nada, uvijek ustraje.
Ljubav nikad ne prestaje. Ali tamo gdje postoje proročanstva, ona će prestati; gdje ima jezika, oni će se stišati; tamo gdje postoji znanje, ono će proći. Za to što dijelom znamo i dijelom prorokujemo, ali kad dođe potpunost, ono što dijelom nestaje. Kad sam bio dijete, pričao sam kao dijete, razmišljao sam poput djeteta, razmišljao sam kao dijete. Kad sam postao muškarac, stavio sam putove djetinjstva iza sebe. Za sada vidimo samo odraz kao u ogledalu; tada ćemo se vidjeti licem u lice. Sad to znam dijelom; tada ću u potpunosti znati, kao što sam u potpunosti poznat.
I sada ostaju ove tri: vjera, nada i ljubav. Ali najveća od njih je ljubav. (1. Korinćanima 13: 4-13, NIV)
Vjera je preduvjet
Kao vjernici u Isusa Krista, kršćani su bitni da shvate značenje ovog stiha. Nema sumnje da svaka od tih vrlina vjere, nade i ljubavi ima veliku vrijednost. Zapravo, Biblija nam u hebrejima 11: 6 govori da je "... bez vjere nemoguće Njemu ugoditi, jer onaj koji dolazi k Bogu mora vjerovati da jest i da je nagrađivač onih koji marljivo tražite Ga «. (NKJV)
Vrijednost vjere ne može se osporiti. Bez njega ne bi bilo kršćanstva. Bez vjere ne bismo mogli doći do Krista ili hodati u poslušnosti njemu. Vjera je ono što nas motivira da krenemo naprijed čak i kad su izgledi protiv nas. A vjera je usko povezana s nadom.
Vrijednost nade
Nada nas drži naprijed. Nijedan pojedinac ne može zamisliti život bez nade. Nada nas podstiče pred nemogućim izazovima. Nada je očekivanje da ćemo dobiti ono što želimo. Nada je poseban dar koji je Bog dao svojom milošću u borbi protiv svakodnevne monotonije i najtežih okolnosti.
Nada je samohrana mama koja ne zna kako će hraniti djecu i držati krov nad glavom. Mogla bi odustati, ako ne zbog nade da je proboj ravno iza ugla. Nada je nevidljiva ruka koja drži glavu očajnog ratnog zarobljenika kako bi mogao ugledati svjetlo dana. Nada se drži obećanja Spasitelja koji će ga osloboditi.
Nada nas potiče da nastavimo trčati dok ne stignemo do cilja.
Veličina ovih je ljubav
Biblija kaže da je ljubav veća i od vjere i nade. Ne bismo mogli živjeti svoj život bez vjere i nade: bez vjere ne možemo spoznati Boga ljubavi; bez nade ne bismo izdržali u svojoj vjeri dok ga ne sretnemo licem u lice. No, unatoč važnosti vjere i nade, ljubav je još važnija.
Zašto je ljubav najveća?
Jer bez ljubavi Biblija uči da ne može biti iskupljenja. U Pismu učimo da je Bog ljubav (1. Ivanova 4: 8) i da je poslao svoga Sina, Isusa Krista, da umre za nas vrhovni čin žrtvene ljubavi. Ljubav je ono što je motiviralo Boga Oca da pošalje Njegov jedini Sin koji je umro za nas. Thus, ljubav je vrlina na kojoj sada stoji sva kršćanska vjera i nada.
Za vjernika je ljubav temelj svake dobre stvari u našem životu. Bez ljubavi ništa drugo nije važno.
