Lalla - poznata i pod nazivom Lalleshwari ili Lal Ded - bila je srednjovjekovna kašmirska svetica i jogini, čije lijepe pjesme izražavaju različite teme zajedničke nedvojbenom duhovnom istraživanju.
Lalla s pjesme također su ispunjene referencama na ono što u taoizmu nazivamo Unutrašnja alkemija: preobrazbe tijela, uma i energije koje su povezane s praksom joge ili qigonga. Jezik kojim se koristi za opisivanje ovih jogijskih iskustava nerijetko je mješavina doslovnog i metaforičkog, kao kad opisuje što bi taoistički tekst mogao nazvati donjim dantijskim ili Snow Mountain:
U vašoj zdjelici u blizini pupka nalazi se izvor
mnogih pokreta nazvanih sunce,
grad žarulja.
Dok se od tog sunca diže vaša vitalnost
grije
Svako se vrijeme izričito spominje izazov s kojim se Lalla susreće, s obzirom na to da je žena. Mnogo su češće njezine pjesme radosnog veselja i ekstatične slobode, nakon što su prevazišle sve dualističke razlike zasnovane na tijelu, uključujući i spol.
I kao što ćemo vidjeti u sljedeće dvije pjesme - preveo Coleman Barks i odlomku iz Naked Song Lalla izražava s jednakom snagom i lakoćom kao Jnani i kao Bhakta. U jednom trenutku ona pokazuje s bezobzirnom jasnoćom na najdublju, najosnovniju istinu; i u sljedećem trenutku (ili sljedećoj pjesmi) pronalazimo je kako se ekstatično njiše, elokventno voštajući s predanim žarom.
Lalla The Jnani
U sljedećoj pjesmi Lalla opisuje enlightenment povezanu s Nirvikalpa Samadhi - Čista svijest koja stoji sama, krajnje lišena fenomenalnih predmeta. Ništa drugo, nego Bog kao samo doktrina je nji taoizam taoizma, o kojem se ne može govoriti. Njezin opis toga koji sadrži no kategorije transcendencije ili nepre-transcendencije snažno odjekuje budizmom Madhamaka’sim obrazloženjem.
Prosvjetljenje apsorbira ovaj svemir kvaliteta.
Kad dođe do tog spajanja, nema ništa
ali Bog. Ovo je jedina doktrina.
Nema riječi za to, nema uma
da se razumijemo sa, nema kategorija
transcendencije ili nepre-transcendentnosti,
bez zavjeta šutnje, bez mističnog stava.
Nema Shive i Shakti
u prosvjetljenju i ako nešto ima
to ostaje, da sve što bude
je jedino učenje.
Lalla Bhakta
U sljedećoj pjesmi nalazimo Lallu u pobožnijem raspoloženju koja nas poziva u pogled na Sahaja Samadhija: na svijet koji nastaje kao Čista zemlja, kao mjesto susreta Neba i Zemlje, kao Vrt Edina, svetog svijeta, Riječ postaje tijelom. Sve su to različiti načini ukazivanja na njezino u Jasminom vrtu potpuno prožet mirisom Vječnoga, uživajući u plesu deset tisuća stvari (stalno mijenjajući se fenomenalni oblici) u potpunosti transparentan Taou, Božanskoj, našoj vlastitoj Istinskoj prirodi. Iako se čini da je ovdje (kao razigrana pojava kašmirijskog pjesnika-joginija), istina je da je to s upravo ovo u Jasmin vrtu ništa više, ništa manje.
Ja, Lalla, ušla sam u vrt s jasminom,
gdje su Shiva i Shakti vodili ljubav.
Otopio sam se u njima,
i što je ovo
meni sada?
Izgleda da sam ovdje
ali stvarno I m hodam
u vrtu jasmina.
