Od bezbrojnih svetih pisama mahajanskog budizma, nekolicina ih se čita više ili više čita od Lotus Sutre. Njegova učenja temeljito prožimaju većinu škola budizma u Kini, Koreji i Japanu. Ipak, njegovo je podrijetlo zaklonjeno misterijom.
Ime sutre na sanskrtu je Maha Saddharma-pundarika Sutra, odnosno „Velika sutra Lotusa Čudesnog zakona“. Stvar je vjere u nekim školama budizma da sutra sadrži riječi povijesnog Bude. Međutim, većina povjesničara vjeruje da je Sutru pisao u 1. ili 2. stoljeću prije Krista, vjerojatno više pisaca. Prijevod sa sanskrta na kineski načinjen je 255. godine CE, a ovo je najranija povijesna dokumentacija o njegovom postojanju.
Kao i kod toliko suma Mahayane, izvorni tekst Lotus Sutre je izgubljen. Nekoliko ranih kineskih prijevoda najstarije su verzije sutre koje su nam preostale. Konkretno, smatra se da je prijevod redovnika Kamarajiva na kineski jezik najvjerniji izvornom tekstu.
U 6. stoljeću Kina je monah Zhiyi (538-597; također napisao Chih-i), osnivač škole mahayanskog budizma Tiantai, u Japanu pod nazivom Tendai, promovirao Lotus Sutra. Dijelom zahvaljujući Tendai utjecaju, Lotus je postao najomraženija sutra u Japanu. To je duboko utjecalo na japanski zen i također je predmet predanosti Nichiren školi.
Postavljanje sutre
U budizmu, sutra je propovijed Bude ili jednog od njegovih glavnih učenika. Budističke sutre obično počinju tradicionalnim riječima: "Tako sam čuo." Ovo je klima glavom na priču Anande, koja je recitirala sve povijesne Budine propovijedi na Prvom budističkom vijeću i rečeno je da je svako recitiranje započela na ovaj način.
Lotus Sutra započinje: "Tako sam čuo. Jednom je Buda bio u Rajagrihi, boravio na brdu Gridhrakuta." Rajagriha je bio grad na mjestu današnjeg Rajgira, na sjeveroistoku Indije, a u blizini je Gridhrakuta, ili "Vrhovski vrh". Dakle, Lotus Sutra započinje vezom na stvarno mjesto povezano s povijesnim Budom.
Međutim, u nekoliko rečenica čitatelj će fenomenalni svijet ostaviti za sobom. Prizor se otvara mjestu izvan uobičajenog vremena i prostora. U Buddhi sudjeluje nezamisliv broj bića, i ljudskih i neljudskih - monasi, redovnice, laici, laici, nebeska bića, zmajevi, garude i mnoga druga, uključujući bodhisattve i arhate. Na ovom ogromnom prostoru osamnaest tisuća svjetova osvijetljeno je svjetlošću odrazom dlake između Budinih obrva.
Sutra je podijeljena u nekoliko poglavlja - 28 u prijevodu Kamarajiva - u kojima Buda ili druga bića nude propovijedi i prispodobe. Tekst, dijelom proza, a dijelom stih sadrži neke od najljepših odlomaka svjetske religiozne literature.
Mogle bi proći godine da upišu sva učenja u tako bogat tekst. Ipak, tri glavne teme dominiraju u Lotus Sutri.
Sva vozila su jedno vozilo
U ranim odlomcima, Buda kaže skupštini da su njegova ranija učenja bila privremena. Ljudi nisu bili spremni za njegovo najviše učenje, rekao je i morali su ga na brzinu dovesti do prosvjetljenja. Ali Lotus predstavlja konačno, najviše učenje i zamjenjuje sva ostala učenja.
Konkretno, Budda se obratio nauci o trijani, ili "tri vozila", Nirvani. Vrlo jednostavno, trijana opisuje ljude koji ostvaruju prosvjetljenje slušajući Buddhine propovijedi, ljude koji ostvare prosvjetljenje za sebe vlastitim naporom i put bodhisattve. Ali Lotus Sutra kaže da su tri vozila jedno vozilo, Budino vozilo, kroz koje sva bića postaju budisti.
Sva bića mogu postati budama
Tema izražena u cijeloj sutri je da će sva bića dostići Budućnost i dostići Nirvanu
Buda je u Lotus Sutri predstavljen kao dharmakaya - jedinstvo svih stvari i bića, nepročišćeno, izvan postojanja ili nepostojanja, nevezano vremenom i prostorom. Budući da su dharmakaja sva bića, sva bića imaju potencijal probuditi se u svojoj istinskoj prirodi i ostvariti Budućnost.
Važnost vjere i predanosti
Budućnost se ne može postići samo intelektom. Zaista, gledište Mahayane je da se apsolutno učenje ne može izraziti riječima ili razumjeti uobičajenom spoznajom. Lotus sutra naglašava važnost vjere i predanosti kao sredstva za ostvarenje prosvjetljenja. Između ostalih značajnih točaka, stres na vjeru i pobožnost čini Buddhtu dostupnijim laicima, koji svoj život ne provode u asketskoj monaškoj praksi.
Prispodobe
Izrazito obilježje Lotus Sutre je uporaba prispodoba. Prispodobe sadrže mnoge slojeve metafora koji su potaknuli mnoge slojeve interpretacije. Ovo je samo popis glavnih prispodoba:
- Goruća kuća. Čovjek mora namamiti svoju djecu koja se igraju iz kuće koja gori (poglavlje 3).
- Bludni Sin. Loš, samosvjestan čovjek postepeno uči da je bogatstvo izvan svake mjere (Poglavlje 4).
- Ljekovite biljke. Iako rastu u istom tlu i primaju istu kišu, biljke rastu na različite načine (5. poglavlje).
- Fantomski grad. Čovjek koji ljude vodi na težak put stvara iluziju o prelijepom gradu kako bi im dao srce da nastave dalje (7. poglavlje).
- Dragulj u jakni. Muškarac šiva dragulj u jaknu svog prijatelja. Međutim, prijatelj luta u siromaštvu ne znajući da posjeduje dragulj od velike vrijednosti (Poglavlje 8).
- Dragulj u kraljevu vrhunskom čvoru. Kralj daruje mnoge darove, ali svoj najdragocjeniji dragulj zadržava za osobu izuzetne zasluge (14. poglavlje).
- Izvrsni liječnik. Djeca liječnika umiru od otrova, ali im nedostaje smisla za uzimanje lijeka (16. poglavlje).
Prijevodi
Prijevod Burtosa Watsona The Lotus Sutra (Columbia University Press, 1993) stekao je veliku popularnost od svog objavljivanja zbog svoje jasnoće i čitljivosti.
Noviji prijevod The Lotus Sutra Gene Reevesa (Wisdom Publications, 2008) također je vrlo čitljiv i pohvalili su ga recenzenti.
