Praćenje društvenih i političkih promjena tijekom Isusova vremena predstavlja jedan od velikih izazova cjelovitijem razumijevanju biblijske povijesti. Jedan od najvećih utjecaja na Galileju u Isusovo vrijeme bila je urbanizacija koju je donio njegov vladar Herod Antipas, sin Heroda Velikog.
Gradnja gradova bila je dio Antipasove baštine
Herod Antipas naslijedio je svog oca Heroda II., Zvanog Herod Veliki, oko 4. prije Krista, postajući vladar Perea i Galileje. Antipasov otac stekao je svoj "sjajan" ugled dijelom i zbog svojih nevjerojatnih projekata javnih radova koji su osigurali radna mjesta i izgradili sjaj Jeruzalema (da ne kažemo ništa o samom Herodu).
Osim širenja Drugog hrama, Irod Veliki je sagradio ogromnu tvrđavu na vrhu brda i palače, poznato kao Herodijum, smješteno na izgrađenoj planini vidljivoj od Jeruzalema. Herodij je također zamišljen kao pogrebni spomenik Heroda Velikog, gdje je njegov skriveni grob 2007. godine otkrio poznati izraelski arheolog Ehud Netzer, nakon više od tri desetljeća iskopavanja. (Nažalost, profesor Netzer je pao dok je istraživao nalazište u listopadu 2010., a umro je dva dana kasnije od ozljeda leđa i vrata, prema izdanju Biblijskog pregleda arheologije za siječanj-veljaču 2011).
Budući da je naslijeđeno očevo naslijeđe nad njim, nije iznenađujuće što je Herod Antipas odlučio izgraditi gradove u Galileji poput grada kakav nije vidio.
Sefori i Tiberije bili su Antipasovi dragulji
Kad je Herod Antipas zauzeo Galileju u Isusovo vrijeme, to je bila ruralna regija na granicama Judeje. Veći gradovi poput Bethsaide, ribarskog centra na Galilejskom moru, mogli bi smjestiti čak 2.000 do 3.000 ljudi. Međutim, većina ljudi živjela je u malim selima poput Nazareta, kuće Isusova udomitelja Josipa i njegove majke Marije i Kafarnauma, sela u kojem je bilo usredotočeno Isusovo služenje. Populacija tih zaseoka rijetko je narasla iznad 400 ljudi, prema arheologu Jonathanu L. Reedu u svojoj knjizi The Harper Collins Visual Guide to New Testament .
Herod Antipas transformirao je uspavanu Galileju gradeći užurbane urbane centre vlade, trgovine i rekreacije. Nakit od krune njegovog građevinskog programa bili su Tiberias i Sepphoris, danas poznatiji kao Tzippori. Tiberija na obali Galilejskog mora bilo je ljetovalište koje je Antipas sagradio u čast svoga zaštitnika, svog zaštitnika Tiberija, koji je naslijedio Cezara Augusta 14. AD.
Sepforis je, međutim, bio projekt urbane obnove. Grad je prije bio regionalno središte, ali uništen je po nalogu Quinctiliusa Varusa, rimskog namjesnika Sirije, kada su disidenti protiv Antipasa (koji je u to vrijeme bio u Rimu) zauzeli palaču i terorizirali regiju. Herod Antipas imao je dovoljno vizije da vidi kako se grad može obnoviti i proširiti, dajući mu još jedno gradsko središte Galileje.
Socioekonomski utjecaj bio je ogroman
Profesor Reed napisao je da je socioekonomski utjecaj Antipasova dva grada Galileje u Isusovo vrijeme bio ogroman. Kao što su to činili i projekti javnih radova Antipasovog oca, Iroda Velikog, izgradnja Seforisa i Tiberije omogućila je stalan rad Galilejcima koji su prethodno bavili poljoprivredom i ribarstvom. Nadalje, arheološki dokazi pokazuju da se unutar jedne generacije - u vrijeme Isusa - oko 8.000 do 12.000 ljudi doselilo u Sefori i Tiberiju. Iako nema arheoloških dokaza koji bi podržali teoriju, neki biblijski povjesničari pretpostavljaju da su Isus, kao i njegovi udomitelji, Josip mogli raditi kao u tesari u Sepforisu, nekih devet milja sjeverno od Nazareta.
Povjesničari već dugo primjećuju dalekosežne učinke koje ova vrsta masovnih migracija ima na ljude. Bilo bi potrebe da poljoprivrednici uzgajaju više hrane kako bi prehranili ljude u Seforu i Tiberiji, pa bi trebali steći više zemlje, često uzgojem stanara ili hipotekom. Ako njihovi usjevi ne uspiju, mogli bi postati sluge za otplatu dugova.
Zemljoradnici bi također trebali angažirati više dnevnih radnika da obrađuju svoje usjeve i uzgajaju svoja stada i stada, sve situacije koje se pojavljuju u Isusovim prispodobama, poput priče poznate kao prispodoba o bludnom sinu iz Luke 15. Herodu Antipasu bilo bi potrebno i više poreza za izgradnju i održavanje gradova, pa bi bilo potrebno više poreznih obveznika i učinkovitiji sustav oporezivanja.
Sve ove ekonomske promjene mogle bi biti iza mnogih priča i prispodoba u Novom zavjetu u vezi s dugom, oporezivanjem i drugim novčanim stvarima.
Razlike životnog stila dokumentirane u kućnim ostacima
Arheolozi koji proučavaju Sepforis otkrili su jedan primjer koji pokazuje ogromne razlike u načinu života između bogatih elita i seoskih seljaka u Isusovoj Galileji: ruševine njihovih kuća.
Profesor Reed napisao je da su kuće u zapadnom susjedstvu Sepforisa sagrađene kamenim blokovima koji su ravnomjerno oblikovani jednakih veličina. Nasuprot tome, kuće u Kafarnaumu bile su izrađene od neravnih gromada sakupljenih s obližnjih polja. Kameni blokovi imućnih seforovih kuća čvrsto se međusobno uklapaju, ali neravni kamenčići kuća Capernaum često su ostavljali rupe u koje su bili nabijeni glina, blato i manje kamenje. Iz tih razlika, arheolozi zaključuju da nisu samo kafarnamske kuće bile draže, već su i njihovi stanovnici mogli češće biti izloženi opasnostima od padanja zidova na njih.
Otkrića poput ovih dokazuju društveno-ekonomske promjene i neizvjesnosti s kojima se većina Isusovih Galileja suočila u Isusovo vrijeme.
Resursi
Netzer, Ehud, "U potrazi za Herodovom grobnicom", Biblijski pregled arheologije, svezak 37, izdanje 1, siječanj-veljača 2011.
Reed, Jonathan L., Harper Collins vizualni vodič Novog zavjeta (New York, Harper Collins, 2007.
