Bardo Thodol, Oslobođenje kroz sluh u srednjem stanju opće je poznato Tibetanska knjiga mrtvih. Spada među najpoznatija djela budističke literature.
Napis je najpoznatiji kao vodič kroz usputno stanje (ili bardo ) između smrti i ponovnog rođenja. Međutim, učenja u knjizi mogu se čitati i uvažavati na više različitih i suptilnih razina.
podrijetlo
Indijski majstor Padmasambhava došao je u Tibet krajem 8. stoljeća. Tibetanci ga pamte kao Gurua Rinpochea ("Dragocjeni Učitelj"), a njegov utjecaj na tibetanski budizam je nesagledljiv.
Prema tibetanskoj tradiciji, Padmasambhava je sastavio Bardo Thodol kao dio većeg djela nazvanog Ciklus mirnih i bijesnih božanstava . Ovaj tekst napisala je njegova supruga i student, Yeshe Tsogyal, a potom je sakriven na brdima Gampo u središnjem Tibetu. Tekst je otkrila Karma Lingpa u 14. stoljeću.
Postoji tradicija, a onda postoje učenjaci. Povijesna stipendija sugerira da je djelo imalo nekoliko autora koji su ga napisali kroz razdoblje više godina. Trenutni tekst datira iz 14. ili 15. stoljeća.
Razumijevanje Bardo-a
U svom komentaru na Bardo Thodol pokojni Chogyam Trungpa objasnio je da bardo znači "jaz" ili interval suspenzije, a da je bardo dio našeg psihološkog make-up-a. Bardo iskustva događaju nam se cijelo vrijeme u životu, a ne samo nakon smrti. " Bardo Thodol" može se čitati kao vodič za životna iskustva, kao i vodič o vremenu između smrti i ponovnog rođenja.
U svom djelu Svjetlosna praznina, znanstvenica i prevoditeljica Francesca Fremantle rekla je da se "izvorno bardo odnosio samo na razdoblje između jednog i drugog života, a to je i dalje normalno značenje kada se spominje bez ikakvih kvalifikacija." Međutim, "Poboljšavanjem još dubljeg razumijevanja suštine bardo-a, on se tada može primijeniti na svaki trenutak postojanja. Sadašnji trenutak, sada, je kontinuirana bardo, uvijek suspendirana između prošlosti i budućnosti."
Bardo Thodol u tibetanskom budizmu
Bardo Thodol tradicionalno se čita umirućoj ili mrtvoj osobi, tako da se on ili ona mogu osloboditi iz ciklusa samsare slušajući je. Mrtva ili umiruća osoba vođena je kroz susrete u bardoju sa gnjevnim i miroljubivim božanstvima, lijepim i zastrašujućim, koje treba shvatiti kao projekcije uma.
Budistička učenja o smrti i ponovnom rođenju nisu jednostavna za razumjeti. Većinu vremena kada ljudi govore o reinkarnaciji, oni označavaju proces u kojem duša ili neka suština nečijeg pojedinog ja preživljava smrt i rađa se u novom tijelu. Ali prema budističkoj doktrini anatmana, nema duše ili "jastva" u smislu trajnog, cjelovitog, autonomnog bića. Budući da je to tako, kako funkcionira ponovno rođenje i što se to preporođuje?
Na ovo pitanje nekoliko različitih odgovora odgovara nekoliko škola budizma. Tibetanski budizam uči o razini uma koja je uvijek s nama, ali toliko suptilnoj da je malo tko postane svjestan. Ali u smrti ili u stanju duboke meditacije, ova razina uma postaje očita i prelazi kroz živote. Metaforički, ovaj duboki um uspoređuje se sa svjetlošću, tekućom strujom ili vjetrom.
Ovo je samo najjače objašnjenje. Za potpuno razumijevanje ovih učenja potrebne su godine studija i prakse.
Kroz Bardo
Unutar bardo-a postoje bardos koji odgovaraju trima tijelima Trikaje. Bardo Thodol opisuje ova tri bardoa između smrti i ponovnog rođenja:
- Bardo trenutka smrti.
- Bardo vrhunske stvarnosti.
- Bardo postajanja.
Bardo trenutka smrti
" Bardo Thodol " opisuje rastvaranje jastva koje stvaraju skandhe i propadanje vanjske stvarnosti. Svijest koja ostaje doživljava istinsku prirodu uma kao zasljepljujuću svjetlost ili blistavost. Ovo je bardo dharmakaya, svi fenomeni koji nisu očitovani su bez karakteristika i razlika
Bardo vrhunske stvarnosti
„ Bardo Thodol “ opisuje svjetla mnogih boja i vizije gnjevnih i mirnih božanstava. Oni koji su u bardu izazovi su da se ne plaše tih vizija, koje su projekcija uma. Ovo je bardo sambhogakaya, nagrada duhovne prakse.
Bardo postajanja
Ako se drugi bardo doživi sa strahom, zbrkom i nerealizacijom, započinje bardo postajanja. Pojavljuju se projekcije karme koje će uzrokovati ponovno rođenje u jednom od Šest kraljevstava. Ovo je bardo nirmanakaya, fizičko tijelo koje se pojavljuje u svijetu.
Prijevodi
Postoji nekoliko prijevoda " Bardo Thodol " u tisku, a među njima su sljedeći:
- WY Evans-Wentz (urednik) Lama Kazi Dawa-Samdup (prevoditelj), " Tibetanska knjiga mrtvih ", 1927., 1960. Ovo je bio među prvim prijevodima s engleskog jezika i često se citira, mada su neki noviji čitljiviji.
- Chogyam Trungpa i Francesca Fremantle, " Tibetanska knjiga mrtvih ", 1975. Komentar Chogyam Trungpa čini ovo izdanje dobrim izborom.
- Robert A. Thurman (prevoditelj), predgovor Njegove svetosti Dalajlama, " Tibetanska knjiga mrtvih ", 1993. Prijevodi profesora Thurmana uvijek su čitljivi i zanimljivi.
- Graham Coleman (urednik), Thupten Jinpa (urednik), Gyurme Dorje (prevoditelj), predgovor Njegove svetosti Dalaj Lame, " Tibetanska knjiga mrtvih: Prvi cjeloviti prijevod ", 2007. Cijeli " Ciklus mirnih i bijesnih božanstava", "od kojih se neki nisu pojavljivali u ranijim prijevodima.
