Prva propovijed Buddhe nakon njegovog prosvjetljenja usredotočila se na Četiri plemenite istine, koje su temelj budizma. Jedan od načina za razumijevanje koncepta je gledanje Istina kao hipoteza, a budizam kao postupak provjere tih hipoteza ili ostvarivanja istine Istina.
Četiri plemenite istine
Zajedničko, neslavno prikazivanje istina govori nam da život pati; patnja je uzrokovana pohlepom; patnja prestaje kad prestanemo biti pohlepni; način da se to postigne je slijediti nešto što se naziva Osmostruki put.
U formalnijem okruženju, Istine su glasile:
- Istina patnje (dukkha)
- Istina uzroka patnje (samudaja)
- Istina o kraju patnje (nirhodha)
- Istina puta koji nas oslobađa patnje (magga)
Često se ljudi objede o "životu pati" i odlučuju da budizam nije za njih. Međutim, ako odvojite vrijeme da shvatite što su zapravo četiri plemenite istine, sve ostalo o budizmu bit će mnogo jasnije, Pogledajmo ih jednu po jednu.
Prva plemenita istina
Prva plemenita istina često se prevodi kao “život pati”. Ovo nije tako strašno kako zvuči; zapravo je upravo suprotno, što može biti zbunjujuće.
Mnogo zbrke nastaje zbog engleskog prijevoda pali / sanskrtske riječi dukkha kao "patnja". Prema Ven. Ajahn Sumedho, theravadinski redovnik i učenjak, riječ zapravo znači "nesposoban za zadovoljavanje" ili "ne može ništa podnijeti ili izdržati". Drugi učenjaci zamjenjuju "patnju" sa "stresnom".
Dukkha se također odnosi na sve što je privremeno, uvjetno ili složeno od drugih stvari. Čak je nešto dragocjeno i ugodno i dukkha jer će to završiti.
Nadalje, Buda nije govorio da je sve o životu nemilosrdno grozno. U drugim propovijedima govorio je o mnogim vrstama sreće, poput sreće obiteljskog života. No, ako pažljivije promatramo dukkha, vidimo da se ona dotiče svega u našem životu, uključujući i dobru sreću i sretna vremena.
Između ostalog, Buda je podučavao da su skandhe dukkha. Skandhe su sastavni dijelovi živog ljudskog bića: oblik, osjetila, ideje, sklonosti i svijest. Drugim riječima, animirano tijelo koje identificirate kao sebe je dukkha jer je nepostojano i na kraju će propasti.
Druga plemenita istina
Druga plemenita istina uči da je uzrok patnje pohlepa ili želja. Stvarna riječ iz ranih spisa je tanha, a to se preciznije prevodi kao "žeđ" ili "žudnja".
Neprestano tražimo nešto izvan sebe što bi nas učinilo sretnima. Ali bez obzira koliko smo uspješni, nikad ne ostajemo zadovoljni. Druga istina ne govori nam da se moramo odreći svega što volimo da bismo pronašli sreću. Stvarno je pitanje ovdje suptilnije; vezanost za ono što mi želimo dovodi nas u probleme.
Buda je učio da ta žeđ raste iz neznanja o sebi. Prolazimo kroz život hvatajući se jednom za drugim da bismo stekli osjećaj sigurnosti o sebi. Vežemo se ne samo za fizičke stvari, već i za ideje i mišljenja o sebi i svijetu oko nas. Tada postajemo frustrirani kad se svijet ne ponaša onako kako mislimo da bi trebao, a naši životi nisu u skladu s našim očekivanjima.
Budistička praksa donosi korjenitu promjenu perspektive. Naša tendencija da podijelimo svemir na „ja“ i „sve ostalo“ izmiče. Vremenom praktikant može bolje uživati u životnim iskustvima bez prosuđivanja, pristranosti, manipulacije ili bilo koje druge mentalne barijere koju postavljamo između sebe i onoga što je stvarno.
Buddhina učenja o karmi i ponovnom rođenju usko su povezana s Drugom Plemenitom Istinom.
Treća plemenita istina
Budino učenje o Četiri plemenite istine ponekad se uspoređuje s liječnikom koji dijagnosticira bolest i propisuje liječenje. Prva istina govori nam što je bolest, a druga istina govori što uzrokuje bolest. Treća plemenita istina pruža nadu u lijek.
Rješenje dukkha je da se prestane lijepiti i pričvrstiti. Ali kako to učiniti? Činjenica je da se to ne može postići voljom. Nemoguće je samo zavjetovati se, od sada neću žudjeti za ničim. To ne uspijeva jer će uvjeti koji potiču žudnju i dalje biti prisutni.
Druga plemenita istina govori nam da se držimo stvari za koju vjerujemo da će nas usrećiti ili sačuvati. Shvatanje za jednu efemernu stvar za drugom nikad nas ne zadovoljava dugo jer je sve trajno. Tek kada to vidimo za sebe, možemo prestati shvaćati. Kad to vidimo, puštanje je jednostavno. Čini se da će žudnja nestati sama po sebi.
Buda je podučavao da marljivom praksom možemo okončati žudnju. Završetak jurnjave sa hrčkom nakon zadovoljstva je prosvjetljenje (bodhi, "probuđen"). Prosvijetljeno biće postoji u stanju zvanom nirvana.
Četvrta plemenita istina
Buda je proveo posljednjih 45 ili više godina svog života provodeći propovijedi o aspektima Četiri plemenite istine. Većina njih se odnosila na Četvrtu istinu: put (magga).
U Četvrtoj plemenitoj istini, Buda kao liječnik propisuje liječenje naše bolesti: Osmostruki put. Za razliku od mnogih drugih religija, budizam nema naročitu korist od vjerovanja u nauk. Umjesto toga, naglasak je na živjeti nauku i hodanje stazom.
Put je osam širokih područja prakse koja nas dodiruje svaki dio našeg života. To se kreće od proučavanja do etičkog ponašanja do onoga čime se zaradite za život do trenutka razmišljanja u trenutak. Svaka radnja tijela, govora i uma adresirana je putem. To je put istraživanja i discipline kojim treba šetati do kraja života.
Bez puta bi prve tri Istine bile samo teorija. Trakcija Osmostrukog puta donosi dharma u nečiji život i čini da cvjeta.
Razumijevanje istina oduzima vrijeme
Ako ste i dalje zbunjeni zbog četiri Istine, uzmite srce; nije tako jednostavno. Potpuno uvažavanje onoga što Istine znače traje godinama. Zapravo, u nekim školama budizma temeljno razumijevanje Četiri plemenite istine definira samo prosvjetljenje.
