Izraz hadis (izgovara se ha-DEETH ) odnosi se na bilo koji od različitih prikupljenih obračuna riječi, djela i navika proroka Muhammeda tokom njegovog života. A arapskom jeziku izraz znači 'izvještaj', 'račun' ili "narativ;" množina je ahadit . Uz Kur'an, hadisi čine glavne svete tekstove za većinu pripadnika islamske vjeroispovjesti. Da prilično mali broj fundamentalisti Kurani odbacuju ahadith kao autentične svete tekstove.
Organizacija
Za razliku od Kur'ana, hadisi ne sadrže niti jedan dokument već se umjesto toga odnosi na razne zbirke tekstova. A za razliku od Kur'ana, koji je sastavljen relativno brzo nakon smrti Poslanika, razne hadiske zbirke polako su se razvijale, neke nisu poprimale svoj oblik do 8. i 9. stoljeća prije Krista.
Tokom prvih nekoliko decenija nakon smrti poslanika Muhammeda, oni koji su ga direktno poznavali (poznati kao ashabi) dijelili su i sakupljali citate i priče vezane za Poslanikov život. U prva dva stoljeća nakon prorokove smrti, znanstvenici su obavili temeljit pregled priča, prateći porijeklo svakog citata, zajedno s lancem pripovjedača, kroz koji je citat prošao. Oni koji nisu provjerljivi smatrali su se slabima ili čak izmišljenima, dok se drugi smatraju autentičnim ( sahih ) i sakupljani u sveske. Najuticajnije zbirke hadisa (prema sunitskim muslimanima) uključuju Sahih Buhari, Sahih Muslim i Sunan Ebu Dawud.
Svaki se hadis, dakle, sastoji od dva dijela: tekst priče, zajedno s lancem pripovjedača koji podupiru autentičnost izvještaja.
Značaj
Prihvaćeni hadis većina muslimana smatra važnim izvorom islamskih uputa, a na njih se često govori u pitanjima islamskog prava ili historije. Smatraju ih važnim alatima za razumijevanje Quarea i u stvari pružaju mnogo uputa muslimanima u pitanjima koja uopće nisu detaljno opisana u Kur'anu. Na primjer, uopće se ne spominju detalji kako ispravno praviti namaz pet zakazanih dnevnih namaza koje promatraju muslimani u Kur’anu. Ovaj važan element muslimanskog života u cijelosti je uspostavio hadis.
Sunitske i šiitske grane islama razlikuju se u pogledima na to koji su ahaditi prihvatljivi i autentični, zbog neslaganja u pouzdanosti izvornih odašiljača. Šijatski muslimani odbacuju hadiske zbirke sunneta i umjesto toga imaju svoju hadisku literaturu. Najpoznatije hadiske zbirke za šiitske muslimane nazivaju se Četiri knjige, koje su sakupila tri autora koja su poznata kao Tri Muhammeda.
