Najčešća interpretacija Dijamantne sutre govori o tome da je riječ o nepromjenljivosti. Ali ovo je pretpostavka koja se temelji na puno lošeg prevođenja. Pa što to znači?
Prvi trag o , tako rečeno, ovoj sutri, jest razumjeti da je to jedna od prajnaparamita - savršenstvo mudrosti - sutre. Ove sutre povezane su s drugim okretanjem kotača dharme. Značaj drugog skretanja je u razvoju nauke o sunjatu i idealu bodhisattve koji sva bića dovodi do prosvjetljenja.
Sutra predstavlja važnu prekretnicu u razvoju Mahayane. U prvim okretnim učenjima Teravade velik je naglasak stavljen na individualno prosvjetljenje. Ali Dijamant nas odvodi od toga -
"... sva živa bića će me na kraju voditi do konačne Nirvane, konačnog završetka ciklusa rođenja i smrti. A kad je sve to oslobođeno, beskonačno puno živih bića oslobođeno, u stvari čak ni jedno biće je zapravo oslobođeno.
"Zašto Subhuti? Jer ako se bodhisattva još uvijek drži za iluzije forme ili pojava kao što su ego, ličnost, sebstvo, zasebna osoba ili univerzalno jastvo koje postoji vječno, onda ta osoba nije bodhisattva."
Nepostojanost je isticao povijesni Buda u prvim prekretnim učenjima, a Dijamant otvara vrata nečemu izvan toga. Šteta bi bilo propustiti.
Nekoliko engleskih prijevoda Dijamanta različite su kvalitete. Mnogi su prevoditelji pokušali to shvatiti i u potpunosti su shvatili što piše. (Ovaj je prijevod primjer. Prevoditelj je pokušavao biti od pomoći, ali u pokušaju da se nešto intelektualno shvati, izbrisao je dublje značenje.) Ali u preciznijim prijevodima nešto što vidite iznova i iznova je razgovor poput ovog:
Buda: Dakle, Subhuti, je li moguće govoriti o A?
Subhuti: Ne, ne treba govoriti o A. Stoga ga nazivamo A.
To se ne događa samo jednom. To se događa iznova i iznova (pod pretpostavkom da je prevoditelj znao svoj posao). Na primjer, to su isječci iz prijevoda Red Pinea:
(Poglavlje 30): "Bhagavan, da postoji svemir, postojala bi vezanost za entitet. Ali kad god Tathagata govori o privrženosti entitetu, Tathagata o tome govori kao o privrženosti. Tako se naziva i" privrženost entitetu. „”
(Poglavlje 31): "Bhagavan, kad Tathagata govori o pogledu jastva, Tathagata govori o njemu kao o nikakvom pogledu. Tako se naziva" pogled na jastvo "."
Dok čitate sutru (ako je prijevod točan), iz 3. poglavlja nailazite na to iznova i iznova. Ako ga ne vidite u bilo kojoj verziji koju čitate, pronađite drugu.
Da biste u potpunosti shvatili što se govori u ovim malim isječcima, morate vidjeti širi kontekst. Moja poanta je da da vidim na što upućuje sutra, evo gdje se guma susreće s cestom, da tako kažem. Nema nikakvog intelektualnog smisla, pa ljudi veslaju po tim dijelovima sutre dok ne nađu čvrsto tlo na stihu "mjehurić u potoku". A onda misle, oh! Ovdje se radi o postojanosti! Ali ovo čini veliku pogrešku, jer su dijelovi koji nemaju intelektualni smisao kritični za percepciju Dijamanta.
Kako protumačiti ta učenja "A nije A, zato ga nazivamo i A"? Oklijevam pretpostaviti da to objasnim, ali dijelom se slažem s ovim profesorom religioznih studija:
Tekst dovodi u pitanje zajedničko uvjerenje da je unutar svakoga od nas nepomična jezgra ili duša - u korist fluidnijeg i relativnijeg pogleda na postojanje. Negativne, ili naizgled paradoksalne izjave Budde obiluju tekstom, poput "Sama Savršenost Uvida, kojeg je Buda propovijedao, sama po sebi nema savršenstvo."
Profesor Harrison je pojasnio: "Mislim da Dijamantna sutra potkopava našu percepciju da u objektima našeg iskustva postoje bitna svojstva.
"Na primjer, ljudi pretpostavljaju da imaju" sebe ". Ako je to slučaj, promjena bi bila nemoguća ili bi bila iluzorna." rekao je Harrison. "Doista biste bili ista osoba kakva ste bili jučer. Ovo bi bila zastrašujuća stvar. Da se duše ili" jastva "ne bi promijenili, ostali biste zaglavljeni na istom mjestu i bili onakvi kakvi ste bili, recimo, dvije [godine], što ako razmislite, smiješno je. "
To je mnogo bliže dubljem značenju nego što je reći da se sutra govori o nepromjenljivosti. Ali nisam siguran slažem li se s profesorovim tumačenjem izjava "A nije A", pa ću se obratiti Thich Nhat Hanhu o tome. Ovo je iz njegove knjige Dijamant koji siječe iluziju :
"Kad opažamo stvari, obično koristimo mač konceptualizacije za rezanje stvarnosti na komade, govoreći:" Ovaj komad je A, a A ne može biti B, C ili D. " Ali kad A pogledamo u svjetlu ovisnog ko-nastajućeg, vidimo da se A sastoji od B, C, D i svega ostalog u svemiru. 'A' nikada ne može postojati sam po sebi. Kad pogledamo duboko u A, vidimo B, C, D i tako dalje. Jednom kada shvatimo da A nije samo A, shvatit ćemo pravu prirodu A i kvalificirani smo reći "A je A" ili "A nije A." do tada, A kojeg vidimo samo je iluzija istinskog A. "
Zen učitelj Zoketsu Norman Fischer nije se posebno obratio Dijamantnoj sutri, ali izgleda da se odnosi -
U budističkoj misli koncept "praznina" odnosi se na dekonstruiranu stvarnost. Što detaljnije promatrate nešto više vidite da ga nema na neki bitniji način, to ne bi moglo biti. Na kraju je sve samo oznaka: stvari imaju svojevrsnu stvarnost u nazivu i konceptualizaciji, a u suprotnom zapravo nisu. Ne razumjeti da su naše oznake oznake, da se ne odnose na ništa posebno, znači pogrešiti prazninu.
Ovo je vrlo grub pokušaj da se objasni vrlo duboka i suptilna sutra, a ne namjeravam je predstaviti kao ultimativnu mudrost o Dijamantu. To je više kao pokušaj da nas sve odgurne u pravom smjeru.
