Izraz a priori latinski je izraz koji doslovno znači prije (činjenica). Kada se koristi u vezi sa pitanjima znanja, to znači vrstu znanja koja se izvodi bez iskustva ili promatranja. Mnogi smatraju da su matematičke istine prioritetne, jer su istinite bez obzira na eksperiment ili promatranje i mogu se dokazati istinitim bez upućivanja na eksperimentiranje ili promatranje.
Na primjer, 2 + 2 = 4 je izjava koja se može unaprijed znati.
Kada se koristi u odnosu na argumente, to znači argument koji argumentira isključivo iz općih principa i putem logičkih zaključaka.
Izraz a posteriori doslovno znači poslije (činjenica). Kada se koristi u vezi s pitanjima znanja, to znači vrstu znanja koja je izvedena iz iskustva ili promatranja. Danas je termin empirijski ovo općenito zamijenio. Mnogi su empiri, poput Lockea i Huma, tvrdili da je sve znanje u osnovi posteriori i da apriorno znanje nije moguće.
Razlika između a priori i posteriori usko je povezana s razlikama između analitičkog / sintetičkog i nužnog / nepredviđenog.
Priori spoznaje Boga?
Neki su tvrdili da je sama ideja "boga" apriorni koncept, jer većina ljudi barem nije imala nikakvog izravnog iskustva s bilo kojim bogovima (neki tvrde da postoje, ali se te tvrdnje ne mogu testirati). Razviti takav koncept na takav način znači da mora postojati nešto iza koncepta i, prema tome, Bog mora postojati.
Protiv toga ateisti će često tvrditi da su takozvani "a priori pojmovi" malo više od neutemeljenih tvrdnji i samo tvrditi da nešto postoji ne znači da to i postoji. Ako se netko osjeća velikodušan, koncept se može kategorizirati kao fikcija. Naposljetku, imamo dosta koncepata mitskih stvorenja poput zmajeva, a da se zapravo ne susrećemo ni s jednim. Znači li to da zmajevi moraju postojati? Naravno da ne.
Ljudi su kreativni i inventivni. Ljudi su stvorili sve vrste fantastičnih ideja, koncepata, stvorenja, bića itd. Sama činjenica da je ljudsko biće sposobno nešto zamisliti ne opravdava nikoga da zaključi da ta "stvar" mora postojati i vani u svijetu, neovisno o ljudska mašta.
Priori dokaz Boga?
Logički i dokazni dokazi o postojanju bogova nailaze na mnogo problema. Jedan od načina na koji su neki apologeti pokušali izbjeći te probleme jest izgraditi dokaz koji uopće ne ovisi o bilo kojem dokazu. Poznati kao ontološki dokazi o Bogu, ovi argumenti nastoje pokazati da postoji neka vrsta "boga" koja se u potpunosti temelji na a priori načelima ili konceptima.
Takvi argumenti imaju niz vlastitih problema, od kojih nije najmanje važno to što izgleda da pokušavaju definirati "Boga" u postojanju. Kad bi to bilo moguće, onda bi sve što zamislimo moglo postojati jednostavno zato što bismo tako željeli i bili sposobni upotrijebiti fantastične riječi. To nije teologija koja se može shvatiti vrlo ozbiljno, pa je to vjerojatno razlog što se ona obično nalazi samo u kulama slonovače teologa i prosječni vjernik ignorira.
Posteriorično znanje o Bogu?
Ako je nemoguće uspostaviti znanje o bilo kojim bogovima neovisno o iskustvu, nije li to još uvijek moguće s iskustvom navesti iskustva ljudi demonstracije da je moguće post posteriorsko znanje o jednom bogu? Možda, ali to bi zahtijevalo sposobnost dokazivanja da je ono što su dotični ljudi doživjeli kao bog (ili je to poseban bog za kojeg tvrde da je to bio).
Da bi to učinili, dotični će ljudi morati pokazati sposobnost razlikovanja između onoga što je "bog" i svega ostalog što bi moglo biti bog, ali nije. Na primjer, ako istražitelj tvrdi da je žrtvu napada životinje napao pas, a ne vuk, oni bi trebali moći pokazati da imaju vještine i znanje potrebno za razlikovanje između njih dvije, a zatim pružiti, a zatim pružiti dokaze koje su koristili za postizanje tog zaključka.
Barem, ako vam se dogodi da posjedujete psa za kojeg se optužuju, učinili biste to da osporite zaključak, zar ne? A ako ne bi mogli pružiti sve to, zar ne biste htjeli da vaš pas bude proglašen nevinim u napadu? To je najprihvatljiviji i racionalniji pristup takvoj situaciji, a tvrdnja da je netko iskusio neku vrstu boga, ne zaslužuje ništa manje, sigurno.
