Septuaginta (izgovara sep-TOO-uh-jint ) grčki je prijevod židovskog pisma, dovršen negdje između 300. do 200. godine prije Krista.
Riječ Septuaginta (skraćeno LXX) znači "sedamdeset" na latinskom, a odnosi se na 70 (ili točnije, 72) židovskih učenjaka koji su navodno radili na prijevodu. O podrijetlu knjige postoje mnoge drevne legende, ali moderni biblijski učenjaci utvrdili su da je tekst nastao u Aleksandriji u Egiptu i da je završen za vrijeme vladavine Ptolomeja Filadelfa.
Dok neki tvrde da je Septuaginta prevedena radi uključivanja u čuvenu Aleksandrijsku knjižnicu, vjerojatnije je da je svrha bila dostaviti Pisma Židovima koji su se iz Izraela razišli po drevnom svijetu.
Tijekom stoljeća, slijedeće generacije Židova zaboravile su čitati hebrejski, ali grčki su mogle čitati. Grčki je postao uobičajeni jezik drevnog svijeta, zahvaljujući osvajanjima i helenizacijama koje je izvršio Aleksandar Veliki. Septuaginta je bila napisana na koineskom (uobičajenom) grčkom, svakodnevnom jeziku koji su Židovi koristili u odnosima s poganima.
Sadržaj Septuaginte
Septuaginta obuhvaća 39 kanonskih knjiga Starog zavjeta. Međutim, ona uključuje i nekoliko knjiga napisanih nakon Malahija i prije Novog zavjeta. Židovi i protestanti ne smatraju da su ove knjige nadahnute od Boga, ali su uključene iz povijesnih ili vjerskih razloga.
Jeronim (340-420. Pr. Kr.), Rani biblijski učenjak, nazvao je ove nekanonske knjige apokrifima, što znači "skriveni spisi". Tu su Judita, Tobit, Baruch, Sirach (ili Ecclesiasticus), mudrost Salomonova, 1 Maccabees, 2 Maccabees, dvije Esdrasove knjige, dodaci knjizi Ester, dodaci knjizi Daniel i molitva Manaseha,
Septuaginta prelazi u Novi zavjet
U vrijeme Isusa Krista, Septuaginta je bila široko korištena u cijelom Izraelu i čitala se u sinagogama. Čini se da se neki Isusovi citati iz Starog zavjeta uklapaju u Septuagintu, poput Marka 7: 6-7, Mateja 21:16 i Luke 7:22.
Znanstvenici Gregory Chirichigno i Gleason Archer tvrde da je Septuaginta citirana 340 puta u Novom zavjetu, a samo 33 citata iz tradicionalnog hebrejskog Starog zavjeta.
Na jezik i stil apostola Pavla utjecao je Septuaginta. Ostali apostoli također su to citirali u svojim novozavjetnim spisima. Redoslijed knjiga u modernim Biblijama temelji se na Septuaginti.
Septuaginta je usvojena kao Biblija ranokršćanske crkve, što je dovelo do kritike nove vjere od strane pravoslavnih Židova. Tvrdili su da su razlike u tekstu, poput Isaije 7:14, dovele do neispravne doktrine. U tom argumentiranom pasusu standardni hebrejski masoretski tekst znači "mlada žena", dok Septuaginta znači "djevica" koja je rodila Spasitelja.
Kako je Septuaginta utjecala na kršćansku misao
Unatoč tome, Septuaginta je imala snažan utjecaj na kršćansku misao. Kada su hebrejski pisci koristili zajednički grčki jezik za prevođenje Svetog pisma, prirodna posljedica bila je da su grčki oblici mišljenja i izražavanja počeli duboko utjecati na židovsku zajednicu. Neki pojmovi i ideje koji su bili ograničeni hebrejskim jezikom proširili su se kultiviranim i bogatim grčkim rječnikom. Četiri evanđelja izvorno su napisana na grčkom jeziku, a Isusove su poruke najprije proširile u zajednici koja govori grčko. Tako je ranokršćanska crkva značajno utjecala na jezik Septuaginte.
Danas postoji samo 20 papirusnih tekstova izvornog Septuaginte. Sveske Mrtvog mora, otkrivene 1947, sadržavale su dijelove starozavjetnih knjiga. Kad su se ti dokumenti uspoređivali sa Septuagintom, ustanovljeno je da su odstupanja mala, poput ispisanih slova ili riječi ili gramatičkih pogrešaka.
U modernim prijevodima Biblije, poput Nove međunarodne verzije i engleske standardne verzije, znanstvenici su prvenstveno koristili hebrejske tekstove, okrećući se Septuaginti samo u slučaju teških ili nejasnih odlomaka.
Zašto je Septuaginta danas važna
Grčki Septuaginta uveo je pogane u judaizam i Stari zavjet. Jedna vjerojatna instancija su Mudri, koji su čitali proročanstva i koristili ih za posjet Mesiji, djecu Isusu.
Međutim, iz Isusovih navoda i apostola iz Septuaginte može se zaključiti dublje načelo. Isus je ugodno koristio ovaj prijevod u svojim govornim citatima, kao što su to napisali i pisci poput Pavla, Petra i Jakova.
Septuaginta je bio prvi prijevod Biblije na uobičajeni jezik, nagovještavajući da su pažljivi moderni prijevodi podjednako legitimni. Nije potrebno da kršćani uče grčki ili hebrejski za pristup Božjoj riječi.
Možemo biti sigurni da su naše Biblije, potomci ovog prvog prijevoda, točni prikazi izvornih djela nadahnutih Duhom Svetim. Paulovim riječima:
Sve Pismo je Bogom udahnulo i korisno je za podučavanje, ukorenje, ispravljanje i vježbanje u pravednosti, tako da čovjek Božji bude temeljito opremljen za svako dobro djelo. (2. Timoteju 3: 16-17, NIV)
izvori
- Starozavjetni navodi u Novom zavjetu: cjelovita anketa. Gregory Chirichigno i Gleason L. Archer.
- Međunarodna standardna enciklopedija Biblije. James Orr, glavni urednik.
- Smithov Biblijski rječnik. William Smith.
- Biblijski almanah. JI Packer, Merrill C. Tenney, William White Jr.
