Dijamantna sutra jedan je od najcjenjenijih tekstova mahajanskog budizma i dragulj svjetske religiozne literature.
Dijamantna sutra kratak je tekst. Tipični engleski prijevod sadrži oko 6.000 riječi, a prosječni čitatelj mogao bi ga lako završiti za manje od 30 minuta. Ali ako biste pitali deset učitelja dharme o čemu je riječ, možda biste dobili deset različitih odgovora, jer Dijamant prkosi doslovnom tumačenju.
Naslov sutre na sanskrtu, Vajracchedika Prajnaparamita Sutra, mogao bi se vrlo grubo prevesti kao "savršenstvo mudrosti za rezanje dijamanata". Thich Nhat Hanh kaže da naslov znači "dijamant koji siječe nevolje, neznanje, iluziju ili zabludu". Također se ponekad naziva i Dijamantna sječiva sutra, ili Vajra Sutra.
Prajnaparamita sutre
Dijamant je dio velikog kanona ranih mahayanskih sutri zvanih Prajnaparamita sutre. Prajnaparamita znači "savršenstvo mudrosti". U mahajanskom budizmu, savršenstvo mudrosti je ostvarenje ili izravno iskustvo sunyata (praznine). Srčana sutra također je jedna od Prajnaparamita sutri. Ponekad se ove sutre nazivaju literaturom „prajna“ ili „mudrost“.
Budistička legenda Mahayane kaže da su Prađaparamita sutre diktirali povijesni Buda raznim učenicima. Tada su bili skriveni oko 500 godina, a otkriveni su tek kada su ljudi bili spremni učiti od njih. Međutim, znanstvenici vjeruju da su napisani u Indiji počevši u 1. stoljeću prije Krista i trajali još nekoliko stoljeća. Uglavnom su najstarije sačuvane verzije ovih tekstova kineski prijevodi koji potječu iz početka prvog tisućljeća prije Krista.
Nekoliko tekstova Prajnaparamita sutre variraju od vrlo dugačkih do vrlo kratkih i često se nazivaju prema broju redaka potrebnih za njihovo pisanje. Dakle, jedno je savršenstvo mudrosti u 25 000 linija. Drugi je Savršenstvo mudrosti u 20 000 linija, a zatim 8 000 linija i tako dalje. Dijamant je savršenstvo mudrosti u 300 linija.
U budizmu se često uči da kraće supe Prajnaparamita jesu destilacija dužih i da su kratke i visoko destilirane Dijamantne i srčane sutre napisane zadnji. Ali mnogi učenjaci sumnjaju da su kraće sutre starije, a dulje sutre - razrade.
Povijest Dijamantne sutre
Stručnjaci vjeruju da je izvorni tekst Dijamantne sutre napisan u Indiji neko vrijeme u 2. stoljeću prije Krista. Smatra se da je Kumarajiva prvi prijevod na kineski načinio 401. godine, a čini se da je tekst Kumarajive najčešće preveden na engleski jezik.
Princ Chao-Ming (501-531.), Sin cara Wu iz dinastije Liang, podijelio je Dijamantnu sutru u 32 poglavlja i svakom poglavlju dao naslov. Ovo odjeljenje poglavlja sačuvano je do danas, iako prevoditelji ne koriste uvijek naslove princa Chao-Minga.
Dijamantna sutra igrala je važnu ulogu u životu Huinenga (638.-713.), Šestog kanonskog patrijarha. U Huinengovoj autobiografiji zabilježeno je da je, kad je bio adolescent, prodavao drva za ogrjev na tržnici, čuo kako netko recitira Dijamantnu sutru i odmah je postao prosvijetljen.
Vjeruje se da je Dijamantna sutra prevedena sa sanskrita na tibetanski krajem 8. ili početkom 9. stoljeća. Prijevod je pripisan Padmasambhava učeniku po imenu Yeshe De i indijskom učenjaku po imenu Silendrabodhi. Još stariji rukopis Dijamantne sutre otkriven je u ruševinama budističkog samostana u Bamijanu, u Afganistanu, napisan na jeziku Gandhara.
Najstarija knjiga na svijetu
Potpuno svitak dijamantske sutre, datiran 868. godine prije Krista, bio je među nekoliko tekstova sačuvanih u zapečaćenoj špilji u blizini Dunhuanga, u provinciji Gansu, Kina. Kineski redovnik opat Wang Yuanlu otkrio je 1900. zapečaćena vrata u špilju, a 1907. mađarsko-britanskom istraživaču Marc Aurel Stein bilo je dopušteno vidjeti unutar pećine. Stein je nasumično odabrao neke svitke i kupio ih od opata Wang-a. Na kraju su te svitke odnijeli u London i dali Britanskoj knjižnici.
Prošlo bi nekoliko godina prije nego što su europski znanstvenici prepoznali značaj svitka Diamond Sutra i shvatili koliko je stara. Tiskan je gotovo 600 godina prije nego što je Gutenberg tiskao svoju prvu Bibliju.
Što se tiče sutre
Tekst opisuje prebivalište Bude u Anathapindikinom grobu s 1.250 redovnika. Većina teksta odvija se u obliku dijaloga između Bude i učenika zvanog Subhuti.
Postoji zajedničko mišljenje da se Dijamantna sutra prvenstveno odnosi na postojanost. To je zbog kratkog stiha u posljednjem poglavlju koji se čini da se govori o trajnosti i koji se često griješi kao objašnjenje 31 zagonetna poglavlja koja su mu prethodila. Reći da se Dijamantna sutra odnosi samo na postojanost, međutim, to ne čini pravdom.
Stihovi u Dijamantnoj sutri govore o prirodi stvarnosti i aktivnosti bodhisattva. Tijekom cijele sutre, Buddha nas upućuje da se ne vežemo pojmovima, čak ni konceptima "Bude" i "dharme".
Ovo je dubok i suptilan tekst, koji nije namijenjen čitanju kao udžbenik ili priručnik s uputama. Iako je Huineng možda shvatio prosvjetljenje kad je prvi put čuo sutru, drugi veliki učitelji rekli su da im se tekst polako otkrivao.
Pokojni John Daido Loori Roshi rekao je da je, kada je prvi put pokušao pročitati Dijamantnu sutru, "To me je izludjelo. Tada sam je počeo čitati onako kako je prevoditelj to predložio, malo istovremeno, ne pokušavajući to razumjeti, samo čitajući to, radio sam to otprilike dvije godine. Svaku večer prije nego što bih otišao u krevet pročitao bih jedan odjeljak. Bilo je tako dosadno da bi me uspavalo. Ali nakon nekog vremena, to je imalo smisla. " Međutim, "smisao" nije bio intelektualni ili konceptualni. Ako želite istražiti Dijamantnu sutru, preporučuje se vodstvo učitelja.
Na mreži možete pronaći brojne prijevode različite kvalitete. Za detaljniji pogled na Dijamantnu sutru, pogledajte „Dijamant koji se probija kroz iluziju“ Thich Nhat Hanha; i "Dijamantna sutra" Red Pinea.
