Većinu vremena kad danas čujemo riječ sakramentalna koristi se kao pridjev as nešto što se odnosi na jedan od sedam sakramenata. Ali u katoličkoj crkvi sakramentalno ima drugo značenje, kao imenica, a odnosi se na predmete ili radnje koje nam Crkva preporučuje da potaknemo na pobožnost. Koja je razlika između sakramenta i sakramenta?
Što kaže katekizam u Baltimoru?
Pitanje 293 Baltimorskog katekizma, pronađeno u Lekcija dvadeset trećoj izdanju Prve priče, i lekcija Dvadeset sedma izdanja potvrde, uokviruje pitanje i odgovara na ovaj način:
Razlika između sakramenata i sakramenata je: Prvo, sakramente je uspostavio Isus Krist, a sakramente je postavila Crkva; Drugo, Sakramenti daju milost sebi kada na putu ne postavljamo nikakve prepreke; sakramenti pobuduju u nama pobožnu sklonost pomoću koje možemo steći milost.
Jesu li sakramentalni tek rukometna tradicija?
Čitajući odgovor koji je dao Baltimorski katekizam, možda ćemo biti u iskušenju pomisliti da su sakramentali poput svete vode, krunice, kipovi svetaca i skapulara puka tradicija koju stvaraju ljudi, sitnice ili obredi (poput Križnog znaka) mi katolici osim ostalih kršćana. Doista, mnogi protestanti smatraju da je uporaba sakramenata u najboljem slučaju nepotrebna i idolopoklonstvo u najgorem slučaju.
Kao i sakramenti, međutim, sakramenti nas podsjećaju na temeljnu stvarnost koja očito nije očita. Križni znak podsjeća nas na Kristovu žrtvu, ali i na neizbrisiv znak koji se stavlja na našu dušu u sakramentu krštenja. Kipovi i svete čestitke pomažu nam da zamislimo živote svetaca tako da možemo biti nadahnuti njihovim primjerom da vjernije slijedimo Krista.
Trebamo li sakramente kao da trebamo sakramente?
Ipak, istina je da nam ne trebaju nikakvi sakramenti, onako kako trebaju sakramenti. Da uzmemo samo najočitiji primjer, krštenje nas ujedinjuje s Kristom i Crkvom; bez njega ne možemo se spasiti. Nijedna količina svete vode i nikakva krunica ili škapulo ne mogu nas spasiti. Ali iako nas sakramentali ne mogu spasiti, oni nisu u suprotnosti sa sakramentima, već su komplementarni. U stvari, sakramenti poput svete vode i Križnog znaka, sveta ulja i blagoslovljene svijeće koriste se u sakramentima kao vidljivi znakovi milosti koje sakramenti prenose.
Nije li milost sakramenata dovoljna?
Zašto katolici, međutim, koriste sakramente izvan sakramenata? Nije li nam dovoljna milost sakramenata?
Iako je milost sakramenata, izvedena iz Kristove žrtve na križu, zasigurno dovoljna za spasenje, nikada ne možemo imati previše milosti koja bi nam pomogla da živimo život vjere i vrline. Podsjećajući na Krista i svece i pozivajući se na sakramente koje smo primili, sakramenti nas potiču da tražimo milost koju nam Bog nudi svaki dan da rastemo u ljubavi prema Njemu i prema našem bližnjem.
